U ranom djetinjstvu djeca intenzivno razvijaju svoje emocije. Taj razvoj čini temelj za to kako će se u budućnosti nositi s izazovima svakodnevice, svojim osjećajima i u odnosima s drugima.

Kako djeca izražavaju emocije?

Djeca vrtićke dobi reagiraju na sve oko sebe – veselo, tužno, ljutito – i to pokazuju vrlo otvoreno. Njihove emocije su često snažne, kratkotrajne i brzo se mijenjaju. Za razliku od odraslih, mališani ne skrivaju kako se osjećaju, što odraslima može pomoći da ih bolje razumiju.

Emocionalni razvoj ne događa se odjednom, već putem faza. Najprije djeca počinju pokazivati osnovne emocije poput radosti i ljutnje, a kasnije uče kako ih prilagoditi situaciji. S vremenom razvijaju i složenije osjećaje poput ponosa, srama ili krivnje.

Kako roditelji i skrbnici mogu pomoći?

Roditeljska podrška igra veliku ulogu u emocionalnom razvoju djece. Topla, strpljiva i dosljedna briga djetetu ulijeva osjećaj sigurnosti i povjerenja. Ako dijete osjeća da ga se sluša i razumije, lakše će naučiti kako se nositi sa svojim emocijama.

U dobi od dvije do tri godine djeca počinju učiti kako kontrolirati izražavanje svojih osjećaja. U tom razdoblju važno je pokazati im da je u redu osjećati ljutnju, tugu ili razočaranje, ali i da postoje načini kako to izraziti na prihvatljiv način. Primjerice, umjesto da udari ili vrišti, može naučiti reći: „Sad sam ljut.”

Budite primjer

Vi ste model dječjeg ponašanja. Ako roditelji ili skrbnici (i odgojitelji) smireno razgovaraju o svojim osjećajima, rješavaju sukobe mirno i pokazuju empatiju, djecu poučavaju da čine isto. Nema potrebe skrivati svoje emocije pred djecom – važno je da ih vide, ali i da uče kako se njima zdravo upravlja.

Umjesto kažnjavanja, korisnije je ponuditi djetetu pauzu za smirivanje, ili mu oduzeti neki užitak (npr. crtiće na kratko vrijeme). Tako dijete uči odgovornost, ali i osjeća da ga se ne odbacuje zbog pogreške. Nužno je napomenuti kako odrasli mogu kritizirati dječje ponašanje, ali ne i njihov karakter.

Emocionalne vještine kroz svakodnevicu

Kroz igru, istraživanje i odnos s odraslima djeca razvijaju osjećaj samopouzdanja i svrhe. Zato je važno pohvaliti ih kad pokažu empatiju, kad pokušaju riješiti problem ili kad se trude izraziti kako se osjećaju.

Razgovori o osjećajima trebaju biti dio svakodnevice. Primjeri pitanja koja možete postaviti djetetu:

• Kako si se danas osjećao u vrtiću?
• Što te razveselilo / rastužilo / naljutilo?
• Kako misliš da se osjećao tvoj prijatelj kad se to dogodilo?

Igra uloga (npr. kroz lutke ili priče) može pomoći djeci da lakše prepoznaju i razumiju emocije – svoje i tuđe.

Partnerstvo vrtića i roditelja ili skrbnika

Za razvoj emocionalne stabilnosti važno je da vrtić i roditelji zajedno rade na istom cilju. Dosljednost u pravilima, vrijednostima i pristupu odgoju puno znači djetetu – daje mu sigurnost i jasnoću. Ako dijete kod kuće dobiva jednu poruku, a u vrtiću sasvim drugu, može doći do zbunjenosti i frustracije.

Zato su otvorena komunikacija između roditelja i odgojitelja, kao i međusobno povjerenje, ključni za dobrobit djeteta.

Zaključno

Emocionalne vještine su jednako važne kao i poznavanje brojeva i slova. Uz ljubav, strpljenje i dobar primjer odraslih, dijete može izrasti u osobu koja razumije sebe i druge, zna izraziti svoje osjećaje i graditi zdrave odnose. A to je ono što svako dijete zaslužuje.